## Političke posledice ekonomske stagnacije za Kremlj
Nakon četiri godine rata, rusko gospodarstvo ulazi u fazu koju ekonomisti nazivaju „izgaranjem“. Iako je Moskva početne godine invazije preživjela uz neočekivano visoke stope rasta, potaknute masovnom državnom potrošnjom na vojnu industriju, podaci za 2025. i projekcije za 2026. godinu ukazuju na to da je taj model dosegnuo svoje limite. Ulazak u zonu stagnacije nije samo ekonomski podatak; to je geopolitički faktor koji izravno utječe na sposobnost Rusije da nastavi rat visokog intenziteta.
1. Kraj „Vojnog Kejnzijanizma“
Ruski rast u 2023. i 2024. godini (koji je iznosio preko 4%) bio je anomalija. On nije bio rezultat povećane produktivnosti ili inovacija, već enormnog ubrizgavanja novca u vojni sektor. Međutim, u 2026. godini taj se motor gasi:
-
Stagnacija rasta: Prognoze MMF-a i neovisnih analitičara pokazuju da će rast BDP-a u 2026. godini iznositi skromnih 0,6% do 1%.
-
Problem „Topovi protiv maslaca“: Država sada troši oko 7,3% BDP-a na obranu i sigurnost. To je razina koja počinje ozbiljno nagrizati civilni sektor, obrazovanje i zdravstvo.
-
Nedostatak radne snage: Uz stopu nezaposlenosti od tek oko 2%, Rusija pati od kroničnog manjka radnika zbog mobilizacije, bjekstva mozgova i zapošljavanja u tvornicama oružja. Nema više „slobodnih ruku“ koje bi gurale rast.
2. Monetarni pritisak i inflacija
Središnja banka Rusije (CBR) vodi očajničku bitku protiv inflacije. Kamatne stope koje su dosezale rekordnih 21% ohladile su privatne investicije.
-
Skupo zaduživanje: Dok vojni sektor dobiva subvencije, obična poduzeća ne mogu uzimati kredite za razvoj, što dugoročno uništava konkurentnost.
-
Pad prihoda od energenata: Prihodi od nafte i plina pali su za više od 20% u odnosu na prethodne godine. Zapadne sankcije, iako ne savršene, povećale su troškove transporta i prodaje ruske nafte (tzv. „popust na rusku naftu“), što direktno reže proračunski suficit.
3. Što to znači za rat u Ukrajini?
Ekonomsko usporavanje mijenja rusku ratnu matematiku:
-
Ograničena eskalacija: Putin više ne može jednostavno „ispisati ček“ za novu masovnu mobilizaciju ili tehnološki skok. Proizvodnja tenkova i granata je na vrhuncu kapaciteta, a daljnje povećanje zahtijevalo bi drastične rezove u socijalnim davanjima.
-
Rat iscrpljivanja: Stagnacija sugerira da će Rusija pokušati „zamrznuti“ konflikt pod svojim uvjetima, jer dugotrajni rat s ovakvim kamatnim stopama i inflacijom vodi prema scenariju sovjetskog kolapsa iz 1980-ih.
-
Fiskalni problemi: Prvi put od početka rata, Moskva je prisiljena podizati poreze (uključujući PDV i porez na dobit) kako bi pokrila rupu u proračunu, što izravno pogađa standard građana.
4. Putinova vlast i „Tihi društveni ugovor“
Godinama je Putinov autoritet počivao na prešutnom dogovoru: „Ja vama stabilnost i rast, vi meni političku pasivnost“. Ratna ekonomija je taj ugovor transformirala, ali stagnacija ga opasno ugrožava:
-
Erozija životnog standarda: Rusi sada osjećaju dvoznamenkastu inflaciju na osnovnim namirnicama. Broj onih koji tvrde da im se život pogoršao utrostručio se.
-
Ovisnost o ratu: Paradoksalno, za Putina je „mir“ ekonomski opasan. Nagli prekid vojne proizvodnje ostavio bi milijune radnika bez posla i stvorio tisuće veterana koji se vraćaju u ekonomiju koja ne raste. Zbog toga bi režim mogao biti skloniji održavanju konflikta niskog intenziteta nego potpunom miru.
Zaključak
Ruska ekonomija u 2026. nije pred neposrednim kolapsom, ali je ušla u fazu malignog propadanja. Resursi su iscrpljeni, a prostor za manevriranje je minimalan. Za Putina to znači da mu vrijeme više nije saveznik; svaka daljnja godina rata bit će ekonomski eksponencijalno skuplja, a politički rizičnija.
U ovom videu analiziraju se specifični razlozi zbog kojih ruski ekonomski model ulazi u kritičnu fazu i kako to utječe na stabilnost Kremlja.
Ruska ekonomija i Putinova moć
Ovaj video pruža dubinski uvid u trenutačno stanje ruskog BDP-a i objašnjava zašto stručnjaci smatraju da su se dosadašnji pokretači rasta iscrpili.
